LAZANSKI: Bosanski lonac je funkcionisao samo u Jugoslaviji, sada može da bude samo Sicilija…

Piše: Miroslav Lazanski

 

Kada je u Sloveniji prije više godina raspisan referendum da li prodavnice hrane trebaju raditi nedjeljom, crkva je bila protiv toga jer, zaboga, narod će onda nedjeljom u kupovinu, a ne u crkvu.

Država je odlučila da se referendum održi i popovi su izgubili, narod je najdirektnijim demokratskim putem odlučio da će prije u šoping nego u crkvu.

Vatikan se nije pobunio, Slovenija je ostala stabilna država, EU nije uputila protest, nitko iz Bruxellesa i Washingtona nije pozvao Ljubljanu da zaustavi referendum, Hrvatska nije prijetila ratom iako su popovi u Hrvatskoj bili zgranuti referendumom u Sloveniji.

Poslije toga su građani Ljubljane izašli na referendum po pitanju promjene linija gradskih autobusa. Neće majci nitko mijenjati linije autobusa, a da se radni narod oko toga ne pita. Zadivljujuće, i to je prošlo bez prosvjeda međunarodne zajednice, bez ucjena i pritisaka jer se međunarodna zajednica i ne vozi autobusom …

Negdje u predvečerje raspada naše mile nekadašnje Jugoslavije, a sada politički korektno zvane “regiji”, održani su i referendumi o osamostaljivanju Slovenije i Hrvatske, odnosno o njihovom izlasku iz Jugoslavije.

Nitko iz međunarodne zajednice ni riječ protiv tih referenduma, svi su uglas tvrdili da je to demokratsko pravo svakog naroda, koje je upisano iu Povelju UN. Poslije su slično uradili i Makedonci, istina malo su “zbunili” narod kapcioznim pitanjem pa je rezultat referenduma bio takav kakav je bio, Makedonija je napustila SFRJ.

Referendumi su nedavno održani u Škotskoj, u Španjolskoj, tj. u Kataloniji, pa nebo nije palo, niti je bio smak svijeta. Britanci su ovog ljeta na referendumu rekli “ne” EU i nikom ništa. Nitko ih optuži da destabiliziraju EU i Europu u cijelosti, možda i planet Zemlju.

Što bi neki zlobnici rekli, imamo “dobar” i loš “referendum, imamo” naš “i” njihov “referendum. Još nedostaje samo “prljav” referendum, mada je u BiH i toga bilo. One noći u listopadu 1991. godine, kada su u Parlamentu BiH u Sarajevu zastupnici iz redova hrvatskog i muslimanskog naroda, na tajnoj sjednici i bez prisustva predstavnika srpske naroda, odlučili izglasaju nezavisnost BiH.

Bez konsenzusa srpskih naroda, što je bilo protivno važećem Ustavu BiH. I tako je krenuo rat u Bosni, a sve ostalo je povijest. I sada to mnogi “zaboravljaju” kada govore da referendum o ustanovljenju Dana Republike Srpske vrijeđa osjećaje druga dva naroda u BiH.

Pa se spominje odluka Vrhovnog suda BiH, koji je zaključio da je “obilježavanje 9. siječnja 1992. kada je dio srpskog zastupnika u skupštini tadašnje BiH, bez suglasnosti Bošnjaka i Hrvata, proglasio teritorijalno razgraničenje od druga dva naroda, neustavno jer se time krše prava Hrvata i Bošnjaka kao pripadnika naroda koji su također konstitutivni u Republici Srpskoj “.

To što su Hrvati i Bošnjaci u jesen 1991. u parlamentu BiH, bez prisustva Srba i njihove suglasnosti, proglasili izlazak BiH iz SFRJ, to nije “teritorijalno razgraničenje”, to je valjda bio mali teferič. Onako, uz mlaku šljivu pored rijeke.

Sve po pravnom mišljenju Vrhovnog suda BiH, u kojem sjede tri stranca kojima je odavno istekao mandat, dva Bošnjaka, dva Srbina i dva Hrvata. Pa ti Srbine traži pravdu na tom sudu.

I što sad treba učiniti da BiH bude stabilna država, koliko vode treba proteče Miljackom da se Srbi, Hrvati i Bošnjaci opet zavole? Problem je u Sarajevu i nekim centrima moći na Zapadu, prije svega u SAD.

Naime, Washington smatra da je BiH najveći vanjskopolitički uspjeh Clintonove administracije, mnogi u State Departmentu smatraju da Dejton nije dovoljan da BiH bude stabilna država, da Dejton nije bi krajnji cilj, već polazna točka, da BiH ne treba biti dejtonska, već europska država .

Ti centri moći braniti tezu da je Dayton samo zaustavio rat, da je Daytonski sporazum, zapravo, ogledalo rata čiji je kraj bio samo odraz borbenih linija i da sada, nakon toliko godina, treba spašavati Dejton od samog sebe i da će bez toga Bosna biti doživotni invalid – nemoćna preživjeti bez pomoći međunarodne zajednice, te da je jačanje zajedničkih institucija u Sarajevu i ponovno uspostavljanje multietničke Bosne jedina budućnost BiH.

Tragedija BiH neodvojivi je dio jugoslavenske nesreće, a iskra rata u nekadašnju središnju jugorepubliku prenijeta je preko rijeke Save iz Hrvatske, uz pokolj Srba u Sijekovcu.

Danas, najveći problem BiH nije referendum o Danu Republike Srpske, i to u Sarajevu i na Zapadu dobro znaju, već dvije žestoko posvađane Jugoslavije: ona oko BiH i njena mini-kopija unutar same BiH. Naime, ako Srbi, Hrvati i Bošnjaci nisu mogli zajedno živjeti u velikoj Jugoslaviji, kako će onda zajedno živjeti u maloj Jugoslaviji?

Samo zbog bračnog para Clinton? “Bosanski lonac” je funkcionirao samo kao dio spojenog hrvatskog suda-lonca. Kada je eksplodirao veliki lonac, proključao je i mali. Nekadašnji “Pijemont jugoslavenstva” propao je po zakonu spojenih posuda. I zato Bosna nikada neće postati Švicarska, u najboljem slučaju i ako bude sreće, Bosna će biti Sicilija …

(Politika)

LAZANSKI: Bosanski lonac je funkcionisao samo u Jugoslaviji, sada može da bude samo Sicilija…

| Bosna i Hercegovina, Kolumne, Slider, Vijesti |
About The Author
-