Ratko Mladić osuđen na doživotnu kaznu zatvora: ‘Kraća kazna bila bi uvreda za žrtve, žive i mrtve i uvreda za pravdu’

Mladić je optužen za genocid u šest bh. općina 1992. godine, genocid u Srebrenici, progone širom BiH, terorisanje građana Sarajeva kao i uzimanje međunarodnog osoblja za taoce.

 

Sudsko vijeće Haškog tribunala danas je osudilo ratnog komandanta Vojske Republike Srpske, generala Ratka Mladića na kaznu doživotnog zatvora.

Riječ je o prvostepenoj presudi, na koju će se moći žaliti i haško tužilaštvo i Mladićeva odbrana.

Mladića je optužnica teretila za ratne zločine počinjene na teritoriji Bosne i Hercegovine tokom 1992. do 1995. godine, uključujući genocid.

Mladić je uhapšen 26. maja 2011. godine, nakon 12 godina skrivanja u okolini Lazareva, a Hagu je izručen 31. maja iste godine.

Haško tužilaštvo je u završnoj riječi krajem prošle godine zatražilo od sudskog vijeća da Mladića osudi na doživotni zatvor, uz obrazloženje da bi kraća kazna bila  “uvreda za žrtve, žive i mrtve i uvreda za pravdu”, dok je odbrana tražila oslobađajuću presudu.

UŽIVO: balkans.aljazeera.com

 

Skočio mu pritisak, udaljen iz sudnice zbog ometanja

Sudsko vijeće je nešto prije 11 sati napravilo pauzu koju je tražio optuženi Ratko Mladić.
Iako je tražio pauzu od pet minuta, ona je trajala duže od 30 minuta, a navodno Mladić ima zdravstvenih problema.
Kako je objašnjeno u nastavku suđenja, Mladiću je skočio pritisak, te mu je u toku pauze izmjeren tri puta. Prvi put je bio 175/96, drugi put 180/80 i treći opet 180/80.
Odbrana je tražila da se ili odgodi izricanje prvostepene presude ili da se odmah pređe na izricanje presude.
Nakon što je Mladić počeo da glasno negoduje u sudnici, govoreći ‘ovo je laž’, Orie je odlučio da ga udalji iz sudnice zbog ometanja. On sada nastavak izricanja presude prati iz druge prostorije preko televizora.
Nastavljeno je čitanje sažetka presude.

 

 

ratko-mladic-presuda-5

 

Prva tačka optužnice: Genocid nije počinjen u šest općina, jer je ubijena relativno mala grupa Bošnjaka

Na današnjem izricanju presude Ratku Mladiću, sudsko vijeće Haškog suda donijelo je presudu da genocid nije počinjen u šest bh. općina, jer je ubijena, kako su ustvrdili, relativno mala grupa Bošnjaka, piše Avaz.
Iz Tačke 1 optužnice protiv Ratka Mladića, a koja se odnosi se na genocid u šest bh. općina, vijeće je navelo da su u ovom slučaju zaštićene grupe bile bosanski muslimani i Hrvati te da je Vijeće konstatiralo da je veliki broj njih bio izvrgnut ubijanju i teškim povredama.
Većina članova vijeća, uz suprotno mišljenje sudije Alphonsa Orieja, konstatirala je da su fizički izvršioci u općinama Sanski Most, Vlasenica i Foča, kao i izvjesni izvršioci u općinama Kotor-Varoš i Prijedor namjeravali bosanske muslimane uništiti kao dio zaštićene grupe.
Vijeće je konstatiralo da je jedini razuman zaključak taj da su fizički izvršioci imali traženu namjeru da unište značajan dio zaštićene grupe bosanskih muslimana.

 

 

Vijeće je uzelo u obzir to što je Mladić lično rukovodio granatiranjem Sarajeva u maju 1992. godine.

 

Optuženi je naredio 1995. da prekine snabdijevanje Sarajeva vodom, a imao je namjeru da pokrene i sporevede kampanju snajperskih napada.

 

Namjera optuženog je bila da se kampanjiom među građanima Sarajeva širi teror.

 

Optuženi je imao namjeru tokom cijelog perioda UZP-a u vezi Sarajeva. Tokom nekoliko dana uoči 11. jula 1995. u Srebrenici, UZP je imao namjeru progon i ubistva bosanskih muslimana.

 

Zločini za koje se tereti, osim ubistva šest muslimana i dječaka počinile su jedinice VRS-a. Učesnici UZP-a koristili su VRS za činjenje ubistava u okviru UZP-a.

 

Optuženi je propustio da poduzme korake kako bi se zločini spriječili, a osim VRS-a u zločinima su učestvovali i pripadnici MUP-a.

*
Vijeće je konstatovalo da je od maja 1992. do 1995. postojao UZP s ciljem širenja terorira korištenjem snajpera i granatiranja nad civilima u Sarajevu. U organizaciji su bili rukovodioci bosanskih Srba.

 

Sve zločine su počinili pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa. Vijeće je konstatovao da je Mladić učestvovao u formiranju Sarajevsko-romanijskog korpusa, da je tokom vojnih operacija primao pomoć od vojske Savezne Republike Jugoslavije.

 

Konstatovano je da je učetvovao u kreiranju modificiranih aviobombi korištenih za granatiranje Sarajeva.

 

Učestvovao je u širenju propagande i davanju neistitih izjava međunarodnoj zajednici.

 

Radnje optuženih su u značajnoj mjeri doprinjele činjenju ratnih zločina u Sarajevu i provođenju UZP-a u vezi Sarajeva.

 

Vijeće navodi da će se Mladiću pružiti nužna njega, jer se ne nalazi u sudnici, već u prostoriji iz koje s kauča može pratiti prijenos izricanje presude.

*

Optuženi je komandovao i rukovodio jedinicama VRS-a, a donekle je naređivao i MUP-u. On se u nekoliko navrata obratio skupštini bosanskih Srba.

 

Davao je prijedloge političarima kako da se postave tokom mirovnih pregovora kako bi ostvarili prvobitno definisane ciljeve.

 

Optuženi je 1994. uveo stroga ograničenja dostavljanja humanitarne pomoći civilima. Davao je obmanjujuće izjave medijima u vezi počinjenih djela.

 

Njegove radnje su toliko doprinijele činjenu ratnih zločina, koji ne bi u toj mjeri bili počinjeni bez tih radnji. Ne bi došlo do tolikog obima genocida, ubistava, prislilnog preseljenja, istrebljenja…

 

Vijeće je konstatovalo da je optuženi bio svjestan da će biti počinjena nehumana deportacija bosanskih muslimana i Hrvata.

*

Vijeće je zaključilo da je optuženi bio na raznim položajima u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) i da je bio komandant Vojske RS-a.

 

Na toj je dužnosti ostao do 8. novembra 1996. Vijeće je zaključilo da je od 1991. do 1995. postojao UZP da se bosanski muslimani i Hrvati uklone s teritorije na koju su Srbi polagali pravo – ubistvima, preseljenjima i deportacijama.

 

Ocjenjujući izjave i tvrdnje, Vijeće je konstatovalo da dokazi ne idu u prilog cilja UZP-a – genocida kao cilja sveobuhvatnog UZP-a.

 

Mnoge zločine, prema optužnici, počinile su jedinice korištene za počinjenje UZP-a – pripadnici VRS-a, policije RS-a, paravojne jedinice.

 

U periodu od maja 1992. do 1995. optuženi je izdavao naređenja na osnovu kojih je formiran i organizovan VRS i njegovi organi.

 

Druga tačka optužnice: Vijeće utvrdilo da je počinjen genocid u Srebrenici

Ori je prešao na zaključke u vezi s tačkom optužnice za Srebrenicu počevši od naredbe Radovana Karadžića da se naprave “uslovi i besperspektivnosti za dalji opstanak civila”. Prema riječima Orija, Mladić je preuzeo Karadžićevu naredbu i sproveo je u djelo.
Ori opisuje kako su muškarci i dječaci odvajani iz grupa izbjeglih muslimana iz Srebrenice, među njima i dječaci od 12 godina i stariji muškarci, koje je VRS držalo “vojno sposobnima”. Muškarci su odvoženi na područje Bratunca i Zvornika gdje su sistematski ubijani. Velika većina, od nekoliko hiljada, su ubijeni od 12. do 17. septembra 1995. godine.
Analizirajući postupke i namjeru počinitelja Vijeće je utvrdilo da su pripadnici VRS-a počinili zločin genocida, ubistva, progona i istrebljenja muslimana u Srebrenici.
Vijeće je utvrdilo da su pripadnici VRS-a počinili zločin otmice, tako da su zatočili više stotina pripadnika UN-a.

 

 

Vojnici i oficiri VRS-a, uključujući vojnu i civilnu policiju, zarobili su i zatočili 200 do 400 pripadnika međunarodne policije i UN-a.

 

Vojni posmatrači predani su pod nadzor VRS-a. Neki su bili lisicama i lancima vezani na lokacijama od strateškog značaja.

 

Prijećeno im je smrću, a prijetnje su upućene i zvaničnicima UN-a.

 

Pripadnici UN-a bili su zatočeni kako bi se zaustavili napadi NATO-a na položaje VRS-a.

 

Počinioci su znali da posmatrači i pripadnici UN-a nisu bili vojne snage. Zaključeno je da je to krivična tačka uzimanja talaca, što je kršenje zakona i običaja ratovanja.

 

Mladić optužbe slušao uz osmijeh

Mladić je uz osmijeh slušao optužbe za Srebrenicu. Odmahivao je glavom kada je Vijeće tvrdilo da su on i Karadžić imali namjeru da Srebrenicu pretvore u srpsku teritoriju.
Inače, Mladić na reveru nosi Natalijinu ramondu, a prilikom ulaska u sudnicu on se prekrstio.

 

 

Dana 16. jula pogubljeno po kratkom postupku 1000-1200 muškaraca.

 

Vijeće navodi slučajeve masovnih pogubljenja srebreničkih muslimana, gdje su odjednom ubijane stotine i hiljade muslimana.

 

VRS je te zločine pokušao prikriti iskopavanjem i ponovnim ukopavanjima žrtava na udaljenim područjima.

 

Neki slučajevi predstavljaju istrebljenje, a također dokazano je i prisilno i nehumano preseljenje.

 

Vijeće je utvrdilo da su fizički počinoci počinili nezakonite radnje, oduzimanje života i nanošenje fizičkih i duševnih povreda muslimanskih muškaraca.

 

Konstatovano je da su počionici namjeravli uništiti muslimane u Srebrenici. Konstatnovano je da je nad muslimanima u Srebrenici i okolni počinjen genocid progona, istrebljivanja i nehumanog preseljenja.

 

Vijeće razmatra drugu tačku optužnice, odnosno genocid u Srebrenici.

 

Približno 15 do 20 dana prije zauzimanja Srebrenice, VRS je napravio plan napada na enklavu, s namjerom da ona nestane, da bude ispražnjena od stanovništva.

 

Planirano je da se prisilnim uklanjanjem bosanskih muslimana to područje pretvori u srpsku teritoriju, zaključuje Sudsko vijeće.

 

Hiljade muslimana, uglavnom žena i djece, pobjegle su u Potočare, kako bi se sklonile u bazu UN-a.

 

U Potočarima se okupilo 25 do 30.000 civila, od koji su pet posto bilo vojno sposobni muškarci.

 

U i oko baze UN-a vladali su užasni uvjeti. Nedostajalo je hrane i vode.

 

Vojska RS-a je odvodila muškarce koji su se nalazili oko baze.

 

Dana 17. jula je potpisan je dokument da će VRS i snage bosanskih Srba uz pratnju UN-a evakuisati muslimanske civile u opštinu Kladanj.

 

Od 12. do 14. jula 1995. srpske snage su organizovale prevoz blizu 25.000 muslimanskih civila, žena, djece i staraca na teritoriju pod kontrolom Armije BiH.

 

Vojnici VRS-a su sistematski odvajali vojno sposobne muškarce, ali i dječake od 12 godina i muškarce starije od 60 godina.

 

Odvajanje je često nasilno provođeno. Te muškarce niko poslije žive nije vidio.

 

Muškarce su u logoru tukli, vrijeđali, tjerali da pjevaju srpske pjesme.

 

Pripadnici VRS-a su sistematski ubili hiljade muslimanskih muškaraca, staraca i djece. Hiljade su pobijene u roku od samo nekoliko dana.

 

U Kravici je izvršeno pogubljenje gotovo 1.000 nenaoružanih muškaraca.

*

Sarajevsko-romanijski korpus Vojske Republike Srpske granatirao je Sarajevo modificiranim aviobombama koje neselektivno gađaju.

 

Sudsko vijeće je razmotrilo prirodu, način, vrijeme, lokaciju i konstatiralo da je namjera izvršilica bila da gađaju civile i da na neselektivan način gađaju Sarajevo.

 

Narod Sarajeva je bilo izložen teškim uvjetima. Uskraćena im je bila voda, hrana, struja i plin.

 

Bili su stalno izloženi granatiranju i snajperskim gađanjima.

 

Vijeće je utvrdilo da su pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa planirali teorizirati građane.

 

Pripadnci ovog korpusa su uvršili ubistva i teroriziranje građana Sarajeva, što predstavlja zločin protiv čovječnosti.

*

Vijeće razmatra – genocid u šest bh. općina – Foči, Ključu, Kotor Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici.

 

Vijeće je utvrdilo da je veliki broj Bošnjaka i Hrvata izložen ubijanju i teškim tjelesnim povredama.

 

Ispitana je i namjera izvršilaca. Većina članova vijeća je konstatirala da je postojala namjera uništavanje bosanskih muslimana u Sanskom Mostu, Vlasenici i Foči te izvjesnog broja njih u Kotor Varoši i Prijedoru.

 

Zaključeno je da članovi UZP-a (udruženog zločinačkog poduhvata) nisu posjedovali namjeru da unište značajan dio zaštićene grupe bosanskih muslimana.

 

Vijeće se nije uvjerilo da su počinitelji imali namjeru da unište značajnu grupu bosanskih muslimana.

 

ratko-mladic-presuda-2

 

Dijelovi stanovnika muslimanske i hrvatske nacionalnosti, uključujući djecu i žene, prisilno su deportirani iz općine Kotor Varoš.

 

Sudsko vijeće je zaključilo da je nehumano preseljenje i deportacija provedeno u nizu općina pod kontrolom srpskih snaga.

 

Vijeće je zaključilo da zatvorenici nisu imali adekvatnu njegu, da su bili gladni i žedni. Također, zatvorenici su morali jedni drugog silovati i činiti druge prisilne seksualne radnje.

 

Brutalno su silovane grupe bošnjačkih žena i djevojčica.

 

Nekada su ženske žrtve davane vojnicima RS-a, a nekada su grupno silovane.

 

ratko-mladic-presuda-1
Predsjedavajući Sudskog vijeća navodi slučajeve ubistava bosanskohercegovačkih muslimana, kao i primjere grubog i nehumanog tretmana zatvorenika.

 

Vijeće je konstatiralo da neka od ubistava predstavljaju istrebljivanje te zločine protiv čovječnosti.

 

U Manjači je tokom noći među zatvorenike bačeno hemijsko oružje, a čuvari su otvorili vatru na zatvorenike koji su počeli bježati iz prostorije. Ubijeno je između 190 i 220 zatvorenika Manjače.

 

Vijeće je zaključilo da je u mnogim opštinama provedeno premještanje i deportiranje. U Kotor Varoši su bh. muslimanima i Hrvatima je navedeno ograničenje kretanje.
Tužilaštvo navodi da je optuženi učestvovao u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP).

 

Predsjedavajući Sudskog vijeća navodi tačke UZP-a.

 

Vijeće ukratko iznosi svoje zaključke, a puni zaključak će biti naveden u pisanoj formi.

 

Vijeće je zaključilo da je postojao sukob na cijeloj teritoriji BiH.

 

Vijeće je konstatiralo da su u nekoliko općina počinjena ubistva koja predstavljaju ratne zločine.

 

Mnoge žrtve su ubijene nakon napada srpskih snaga. Žrtve su bile suočene sa masovnom silom, mnogi su pogubljeni.

 

ratko-mladic-presuda

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

Ratko Mladić osuđen na doživotnu kaznu zatvora: ‘Kraća kazna bila bi uvreda za žrtve, žive i mrtve i uvreda za pravdu’

| Slider, Vijesti |
About The Author
-